Pitanja postavila gđa Margareta Detoni, novinarka varaždinskih Vijesti.
 
1. Prema novom istraživanju Halmeda u Hrvatskoj i dalje unatrag nekoliko godina drastično raste uporaba antidepresiva i tableta za smirenje. Što nas ubija? Jesmo li psihički sve labilniji i podložniji sve dostupnijim čarobnim pilulama, ili je svakodnevica postala ubitačna?
2. Prema istraživanju siromaštvo nije uzrok, s obzirom da uporaba spomenutih supstanci raste prema sjeveru Europe. Island je na prvom mjestu po konzumaciji. Kako to objasniti?
3. Kako prihvatiti stvarnost?
4. Kako se opustiti?
5. Pomaže li svakome psihoterapija?
6. Nakon koliko vremena uzimanja tableta za smirivanje se može postati ovisan?  
 
Pod 1. U kriznim vremenima (rat i poraće, tranzicija,recesija, kako god…) očito raste razina stresa ili bolje rečeno stresora (stresni događaji) noseći nam porast kako osobne tako i socijalne patologije.  Naš odgovor na stres je strogo individualan i ovisi o nizu čimbenika ili faktora. Najvažnija je naša opća osjetljivost koja može varirati tokom života.  Mislim da postoji vrijeme i situacije kada uz preporuku stručnjaka je pametno koristiti pomoć antidepresivnih lijekova i pripravaka. Također mislim da ne bismo to nikada smjeli činiti na svoju ruku bez konzultacije s liječnikom opće medicine, psihijatrom, farmaceutom i  sl. Pojam depresija je previše uopćen i svašta se podrazumijeva pod tim nazivnikom, pa treba dobro razlučiti kada i kod koga su potrebni lijekovi s antidepresivnim djelovanjem.  
Pod 2. Mislim da je uzrok u jačini farmaceutske industrije, njezinim reklamnim kampanjama, a vjerojatno i u organizaciji zdravstvenog i ljekarničkog sustava tih zemalja. Sjetimo se popularnosti prozaca i kasnije redefinicije i demitologizacije cijelog slučaja. Mislim da i mi liječnici gledamo puno objektivnije na (zlo)uporabu antidepresiva u našim uvjetima. Kao liječnici ne smijemo činiti štetu našim bolesnicima, ali isto tako moramo biti svjesni   pravog učinka lijekova kao i opseg indikacija gdje se propisuju. Osobno kao psihijatar koji se bavi ovisnicima o alkoholu ne mislim da baš svaki moj pacijent treba antidepresiv u liječenju.  
Pod 3. Lakše se obmanjivati i koristiti različita sredstva (alkohol, tablete, čarobne pripravke, droge itd.) nego prihvatiti stvarnost npr. nezadovoljavajući brak, napornog tinejđera , nezaposlenost, financijske probleme, napornu svekrvu, vlastiti promašeni život i sl. Život je aglomerat najrazličitijih poteškoća, problema i nezadovoljstva uz malo dobrog i slatkog.  Stvarnost je gruba i neumoljiva, pa moramo biti veliki umjetnici da bismo sebi stvorili nešto dobro i probavljivo.
Pod 4. Načini prevladavanja stresa  tzv. opuštanje  ili ispušni ventil je za nekoga sport, za nekoga su to kulturne priredbe, za nekoga odlazak u kafić, za nekoga šetnja po Dravi i sl. Za mene osobno je to dobra knjiga koja me odvodi u svijet mašte gdje je sve moguće. Mislim da bi svatko  trebao za sebe naći mogućnost odvajanja od ove često ne blistave stvarnosti koja nas tlači i ranjava. Bar dio vremena bismo trebali provesti u nekoj opuštajućoj aktivnosti, a isto tako moramo naći načina da se što više družimo s ljudima koji su nam dragi i koji nose pozitivne vibracije i energiju u sebi.  Raditi za dobro drugih npr. Volontiranje se pokazalo iznimno učinkovitim u oslobađanju od negativnih i destruktivnih emocija, pa se isto iznimno preporučuje.
Pod 5. Psihoterapija je psihološka pomoć razgovorom osobama sa psihičkim poremećajima i ima svoje indikacije. Postoje različiti pravci i oblici psihoterapije, pa i pravila po kojima se ista obavlja. Za obavljanje psihoterapije potrebna je prethodna izobrazba uz superviziju odnosno nadzor stručne osobe. Indikaciju za određenu vrstu psihoterapije postavlja stručnjak koji je provodi. Psihoterapija se može kombinirati s drugim vrstama terapije npr. sa liječenjem lijekovima, pa se danas sve više govori o integrativnoj terapiji koja uključuje različite vidove liječenja bolesnika. 
Pod 6. Sedativi, anksiolitici ili lijekovi za smirenje (benzodiazepini – Apaurin, Normabel, Diazepam, Lorsilan, Helex, Misar, Xanax i sl. nisu bezazleni lijekovi nego su to sredstva koja nakon stalnog i dužeg uzimanja kod sklonih osoba uzrokuju nedostatni efekt i traže povećanje doze lijeka. I već onda ta osoba je na putu štetne uporabe odnosno ovisnosti. Pitanje je vremena kada će doći do ovisnosti i onda nagli prekid dovodi do jakih simptoma apstinencijske krize ili sindroma izuzeća lijeka koji mogu biti izuzetno dramatični i ozbiljni. U takvoj situaciji je potrebno bolnički liječiti takvu osobu, jer skidanje i odvikavanje je teško u ambulantnim uvjetima. Upozoravam i na opasnost od uzimanja analgetika koji također izazivaju ugodu i mogu odvesti u ovisnost.  To je možda jedna nova tema…
Zemira Medved, Varaždin, 20.1.2014.god.