Varaždin,3.9..2014.god.

Često me telefonom nazove netko iz obitelji ili se čak i  zaputi u naše bolničke prostore gdje liječimo ovisne o alkoholu u Općoj bolnici Varaždin i postavi pitanje – Na koji način pomoći alkoholnom ovisniku ili osobi u problemima s alkoholom da započne liječenje. Prva stvar leži u činjenici da je svaki taj slučaj izuzetno specifičan i da nema dva ista slučaja. Drugo, teško je iz relativno malo podataka izvući  neku sastavnicu odnosno zajednički nazivnik za tu posebnu obitelj. Uvijek krenem od pitanja što su članovi obitelji do sada pokušali učiniti i od koga su tražili pomoć u rješavanju svog osobnog slučaja problema s alkoholom. Najčešće članovi obitelji kažu da su nebrojeno puta razgovarali s osobom u problemu i da su to ponekad bili vrlo neugodni razgovori, povremeno preklinjanja, molbe, a ponekad prijetnje, zastrašivanja, ucjene, teške riječi, možda i udarci u naletu bespomoćnosti i očaja. Gotovo uvijek članovi obitelji isprobaju cijeli repertoar ponašanja od najblažih i molećivih do najtežih i vrijeđajućih, kako riječi tako i postupaka. Da bi prestrašili ovisnike o alkoholu između sebe članovi obitelji su spremni i prekinuti odnos s njima i otići, a neki to i naprave, jer u danom trenutku ne vide drugi izlaz. Neke, naročito su to supruge alkoholnih ovisnika koje više ne nalaze tolerancije za svoje muževe, odluče se na razdvojeni život, pa muža smjeste u obiteljsku vikendicu ili klijet. U principu takva opcija dovodi najčešće do nastavka opijanja muža, pogoršanja njegovog općeg stanja i zaoštravanja cijele situacije što vodi do smještaja bolesne osobe u bolnicu gdje se podvrgne liječenju, a kasnije i do trajnog smještaja u odgovarujuću socijalno medicinsku ustanovu.

U traženju rješenja za ovisnicu ili ovisnika o alkoholu koji treba liječenje treba pokušati iskoristiti sve moguće načine da se napravi prostor odnosno situacija koja će olakšati ulaz u bolnicu i konačno omogućiti razgovor sa psihijatrom koji  može dodatno ukazati na neizostavnu potrebu liječenja. Velika pomoć članovima obitelji u toj iznimno delikatnoj situaciji mora biti izabrani liječnik opće prakse ili obiteljske medicine koji poznaje obiteljski teren bolje nego itko drugi. Iskusni liječnik primarne zdravstvene zaštite koji radi u ambulanti sigurno će dobiti dosta signala koji ukazuju na dijagnozu alkoholne zloporabe ili ovisnosti, a također i dovoljno praktičnog znanja da obitelji pomogne u usmjeravanju prema upućivanju bolesnika u  program odvikavanja od alkohola.

Neki članovi obitelji radije koriste pomoć socijalne službe, pa odlaze na razgovor s rajonskim socijalnim radnikom, jer osjećaju da je problem alkohola postao prevelik i da oni sami ne mogu više vladati situacijom. Prije samog liječenja neki članovi obitelji zaprijete rastavom braka, a u nekim slučajevima isti bude i proveden, pa onda osobe s problemom alkoholne ovisnosti pristanu na liječenje. Opet ima slučajeva gdje dođe i do razvoda braka, prijava za nasilje u obitelji, zatvorske kazne za alkoholnog ovisnika koji provodi nasilje, oduzimanja djeteta iz obitelji i smještaja u udomiteljsku obitelj i tek tada se ovisnik odluči za uzdržavanje od alkohola i program liječenja.

U Republici Hrvatskoj od 2005.god. postoji Protokol o postupanju sa žrtvama i počiniteljima nasilja u obitelji i uvođenjem istoga puno se toga promijenilo u tretmanu alkoholnih ovisnika koji imaju i problem agresivnog ponašanja u opitim stanjima.  Taj Protokol je obuhvatio dio već poznatih alkoholnih ovisnika, ali ubrzo su se regrutirali i novi alkoholni ovisnici odnosno ljudi sa problemom alkohola koje su članovi obitelji prijavili radi nasilništva u obitelji  zahvaljujući senzibilizaciji javnosti na taj fenomen. Alkohol je psihoaktivna tvar koja mijenja ne samo svijest čovjeka nego uklanja kočnice u ponašanju, pa veliki dio alkoholnih ovisnika jednostavno ne smije konzumirati alkoholna   pića radi potencijalno opasnog agresivnog ponašanja u opitim stanjima.  Iskustvo je pokazalo da postoji dio  alkoholnih ovisnica/ovisnika  koji s vremenom trajanja bolesti također mijenjaju ponašanje i postanu agresivni.

Tko još može pomoći obiteljima kod upućivanja bolesnika na program odvikavanja od alkohola? To su poslodavci koji imaju osjećaj za radnika i brinu za atmosferu na poslu i zadovoljstvo zaposlenika, ali i za bolju produktivnost i učinkovitost radnika. Svaki poslodavac koji razmišlja na duge staze trebao bi težiti upućivanju bolesnog radnika sa problemom alkoholne ovisnosti na liječenje, jer tek kao apstinent od alkohola taj isti čovjek će moći obavljati sve radne zadatke i uloge u punom obimu i na ispravan način.

Kada budem upitana za savjet tko može pomoći obitelji, često pitam članove da li oboljela ili oboljeli ima nekoga od povjerenja tko bi mogao bolje utjecati svojim autoritetom u danim okolnostima upućivanja na liječenje. Često se u kriznim vremenima sakupi  cijela obitelj koja traži način da pošalje bolesnog člana na liječenje. U nekim slučajevima presudni značaj imaju stariji članovi, ali u nekima mlađi, djeca ili čak unuci.

Na kraju treba nešto reći o tzv. zrelosti  alkoholnog ovisnika ili ovisnice za liječenje. Jednostavno rečeno svatko od njih mora doslovno imati dovoljno problema i kritičnosti da te iste probleme poveže sa samim sobom. Pristanak na liječenje treba biti olakšanje, a ne teret, jer bolesnik se već  dosta napati o sam sa svojom bolešću, a većina njih je svjesna da i obitelj nosi svoje breme bolesti i patnje.

Kada osoba koja ima problema s pijenjem alkohola da svoj pristanak za liječenje onda proces propadanja, patnje, konflikata i oštećenja na svim planovima može krenuti u suprotnom smjeru. Važno je znati da nakon tog trenutka i ozbiljnog početka liječenja ništa više nije isto i od tog trenutka i bolesna osoba i članovi obitelji više nisu sami u svojim dilemama. Od sada pa na dalje imaju uz sebe tim stručnjaka koji ih prate i u bolnici na Odjelu za liječenje ovisnosti, ali i kasnije u rehabilitacijskom procesu koji treba trajati nekoliko godina u dobro organiziranoj grupi obitelji gdje se njeguje klupski način tretmana.

Zemira Medved