Varaždin, 26.9.2014.god.

Često članovi obitelji osoba koje imaju problem alkoholne ovisnosti dolaze i pitaju ili traže pomoć kada njihova tolerancija oslabi ili čak potpuno nestane. Onda se suočavamo s najrazličitijom osjećajima i ponašanjima članova obiteljskog sustava. To može biti bijes, ljutnja, prikrivena ili čak i otvorena agresivnost prema alkoholnim ovisnicima, ali može biti i osjećaj bespomoćnosti i rezignacije,ali i  prijezira, odbacivanja i otvorenog odricanja od osobe bolesnika ili bolesnice.  U radu s obiteljima alkoholnih ovisnica/ovisnika ponekad smo i mi koji se svakodnevno brinemo o toj izuzetno zahtjevnoj populaciji bolesnika iznenađeni koliko netrpeljivosti, nestrpljivosti, a ponekad i odbojnosti članovi obitelji mogu pokazati u odnosu na svoje bolesne. U pozadini sigurno leže jako miješani osjećaji  koje izazivaju ovisnici/e. S jedne strane su njihova vječna obećanja da će prestati s konzumacijom alkohola, a to su često samo prazne riječi koje oni olako gaze. Drugo, često u vlastitom nedostatku uvida i kritičnosti do bolesti ovisni o alkoholu uporno negiraju vlastitu bolest, potrebu liječenja i potrebu doživotnog prestanka pijenja alkohola. Neki  budu čak i učestalo liječeni, bez većeg uspjeha što se tiče dugotrajnog prestanka pijenja alkohola.  Treće, puno ljudi ne misli i nije svjesno da se ne radi ni o poroku niti o zločestoći ovisnica/ka o alkoholu nego o vrlo ozbiljnoj i podmukloj kroničnoj  bolesti koja u konačnici opustoši ljudsko tijelo i  dušu, ostavljajući samo ljušturu žene ili čovjeka. Četvrto, najviše se ljute oni kojima je najviše stalo, a to su članovi obitelji koji vole svoje bližnje, kojima je stalo do svojih bližnjih, oni koji puno prigovaraju, grde, kume, mole, vape za promjenom kod svog bolesnika/svoje bolesnice i to dugi niz godina, bez puno naznake za promjenom.

Dobro je ako nedostatak tolerancije obitelji se poklopi sa zrelošću osobe s problemom alkoholne ovisnosti  za liječenje i ako ta situacija završi dolaskom ovisnice/ovisnika  kod psihijatra, pa je to uvod u uključivanje bolesnika/ce u  program liječenja alkoholne ovisnosti. To je ona idealna situacija kada imate zrelost i bolesnika i bolesničkog obiteljskog sustava. Ipak češće imate druge oblike u kojima izostaje ili zrelost jednog ili drugih, a negdje se mučite sa izostankom prave motivacije i bolesnika i/ili obiteljskog sustava koji ga prati.

Lako je raditi s osobom koja relativno jednostavno  prestane konzumirati alkoholna pića ostvarujući dugoročnu (dugogodišnju) apstinenciju od alkohola. Svi mi koji se bavimo psihičkim  poremećajima vezanim uz alkohol volimo naše dugogodišnje apstinente, no moramo biti svjesni da većina naših bolesnika i bolesnica ipak nisu u mogućnosti biti maratonci i da je alkoholna ovisnost kronična i recidivirajuća bolest mozga koja traži toleranciju svih sudionika u liječenju.

Pomoć u tom  dugotrajnom i napornom  procesu navikavanja na probleme i poteškoće u pružanju odgovarajuće skrbi osobama s problemom alkoholne ovisnosti, kao i članovima njihovih obitelji pruža nam stalnost i dostupnost informiranja, prosvjećivanja i  procesa rehabilitacije i resocijalizacije koji se provodi kroz grupe pomoći i samopomoći – Klubovi liječenih alkoholičara (HSKLA).  Isti se u području Varaždinske županije provodi u okviru Udruge zdravog življenja – Obiteljskog kluba Varaždinske županije od 2006.god. na ovamo.

 Ovisne o alkoholu i članove njihovih obitelji nakon programa liječenja koji se provodi u bolnici na Psihijatrijskom odjelu Opće bolnice Varaždin (trakt za liječenje alkoholne ovisnosti) učimo i osposobljavamo za život bez alkohola odnosno apstinentski život u kojem svi sudionici tog procesa svojevoljno se odriču pijenja alkoholnih pića radi poboljšanja zdravlja. Obitelji učimo da usporedno s privikavanjem cijelog sustava na izostanak alkoholnih pića rade na poboljšanju sveopće kvalitete  života. Učimo ih međusobnoj toleranciji u odnosima, ali  i jačanju samopoštovanja i samopouzdanja kod svakog člana obitelji. Grupni rad u Udruzi  se odvija na način da jača s jedne strane vrijednost i postignuća  svakog pojedinca ponaosob, ali i međusobnu solidarnost članova , osjećaj zajedništva  u grupi i nastojanja  grupe u cjelini. Takva grupa postaje u kriznim i delikatnim situacijama jako vrijedni korektiv ponašanja svih svojih članova. Vrijednost dobro organizirane i vođene grupe postaje najveća uzdanica u vrijeme krize izazvane alkoholom odnosno prijetećeg recidiva ili u konačnici recidiva pijenja alkohola. Grupa pomaže članovima obitelji obnoviti smanjenu ili oslabljenu toleranciju u odnosu na ponašanje ovisnih o alkoholu čime se vraća nada u mogućnost zalječenja bolesti.  

Zemira Medved