Zamišljam da se ne nalazim u Udruzi zdravog življenja „Obiteljski klub“ Varaždinske županije.
Zamišljam da sam neka neovisna i nepoznata osoba koja nailazi na članove Udruge koji su apstinenti od alkohola i bore se zajedno sa svojim članovima obitelji za život bez alkohola.
Mislim da bih prvo bila osupnuta njihovim ciljem, jer tako malo ljudi posvećuje pažnju svojem zdravlju, a isto tako toliko malo ljudi se usuđuje biti drugačijima tj. odbaciti pijenje alkoholnih pića u ovome svijetu koji toliko slavi alkohol. Ponekad se čini da je alkohol prisutan u svakom segmentu ljudskog življenja i da čovjek jednostavno ne zna ništa više obaviti bez njega. Alkohol dominira u slavlju i radosti, u tuzi i bolu, svugdje i u neograničenim količinama.
Nakon prvog čuđenja nad Udrugom i ljudima koji su u njoj odala bih im najveću počast, jer se usuđuju ići protiv struje i raditi ono najbolje za vlastito duševno i tjelesno zdravlje, kao i zdravlje vlastitih obitelji i sveukupnog društva.
Mislim da bih im postavljala svakojaka pitanja, jer bi me zanimalo kako mogu izdržati sva moguća iskušenja koja donosi ovaj život, ovo okruženje u kojem boravimo, ovi ljudi s kojima živimo. Pitala bih ih od kuda uzimaju snagu i ustrajnost za apstinentski stil života koji vode i da li u njemu trebaju prijatelje koji ih bodre i podržavaju u njihovim nastojanjima i stremljenjima.
Zamišljam da me prihvate za prijatelja i da mi s vremenom dozvole da osjetim snagu njihove svakodnevne borbe, njihovu ustrajnost i strpljivost u ostvarivanju boljih međuljudskih odnosa i dobrotu i poštenje koje svakodnevno unose u vlastiti život, ali i u živote drugih ljudi.
Da čujem da takva Udruga slavi obljetnicu od deset godina poželjela bih im da izdrže u svim životnim borbama i ratovima i upozorila bi ih da njeguju zajedništvo i solidarnost među sobom, jer sve je ljepše uz istomišljenike. Upozorila bi ih da će biti mnogih koji će pokušati razoriti njihov sklad, ali opstanak jedne takve udruge nema cijenu i nema toga što bi moglo posvađati prave prijatelje.
Upozorila bi ih na prijetnju osoba koje su među njima, a koje razmišljaju i rade suprotno, a prikazuju se prijateljima. Kada bi došlo do razdora pomagala bih onima koji pokazuju ljudske karakteristike smjernosti, dobrohotnosti, prostodušnosti, skromnosti i jednostavnosti, jer takvi njeguju duh poštenja nasuprot duhu zavisti, jala, ljubomore i bahatosti.
I s ovima smjernima i skromnima bih ostala zauvijek i sve bih im dala i u svemu ih pomagala i to bez rezerve i bez ostatka.
Zamišljam svoju čestitku jednoj takvoj udruzi za deset godina postojanja.
Sigurno bih im zaželjela da nikada ne odustanu od svojih snova i da se ne daju smetati ni u kojem segmentu rada. Neka uvijek ispred sebe imaju nove ciljeve i neka im nikada ništa ne bude teško. Neka svaku krizu iskoriste za novi zalet i neka znaju da iza oblaka i kiše uvijek zasja najljepši dan. A to nisu samo fraze. Mnogi kažu da najljepši dio uspjeha nije sam cilj nego stremljenje i napinjanje u smjeru cilja.
I zato Udruzi zdravog življenja „Obiteljski klub“ Varaždinske županije treba zaželjeti još puno godina postojanja, uspjeh u radu i podršku svih mogućih struktura koje mogu poboljšati uvjete u kojima se rad odvija. O radu udruge treba obavijestiti javnost koja mora postati osjetljivija za problem alkoholne ovisnosti i potrebu doživotnog uzdržavanja svih članova udruge. Takve udruge svojim postojanjem promoviraju apstinentski i trezvenjački stil života i ponašanja i djeluju poput svjetionika u našem društvu.
Neka nas i dalje vodi svjetlost…
Varaždin, 18.5.2016.god.
Zemira Medved
